Povijest Kluba

Godine 1969. je solinski športski entuzijast Marino Vukšić okupio oko sebe skupinu istomišljenika i odlučio osnovati košarkaški klub .Osnivanje je išlo lako. Okupilo se nekoliko „dugajlija“ i počeli su s ubacivanjem lopte u koš.

U početku se košarka igrala u školskoj dvorani u Svetom Kaju, potom na Starinama i na izvoru rijeke Jadro, te kasnije na košarkaško-rukometnom igralištu uz nogometni teren. Prva vatrena krštenja bila su u južnoj skupini Hrvatske lige.

Vlastito igralište do 1973.godine nisu imali tako da se svaka utakmica odigravala u gostima. Na putovanja se u početku odlazilo vlastitim prijevozom, iz svoga džepa kupovalo dresove, papuče i ostale potrebne rekvizite. U prvoj natjecateljskoj godini su zauzeli posljednje mjesto, a poslije su se malo pomalo penjali na tablici.

Nakon izvjesnog vremena poduzeće Dalmacija cement počinje pomagati klub prijevozom, kao uostalom i sve klubove u solinskom bazenu.

Klub je 1969.osnovan pod imenom košarkaški klub Salona, dok se od 1973. godine zvao KK Solin.

Do 1979. godine se igralo na otvorenom betonskom igralištu, a od 1979. do izgradnje dvorane u Solinu 1998.g., solinski košarkaši su bili domaćini u Sportskom centru Gripe u Splitu.

Međutim do 1973. Nije bilo igrališta ni klupskih prostorija , pa se rezultatima nije ni poklanjala tolika pažnja, već se radilo na omasovljenju kluba i gradnji igrališta.

Predsjednikom tada postaje Ante Tonči Vetma i Klub nakon dobivanja igrališta i koševa , zašto je uvelike zaslužan i Duje Barišić , počinje ozbiljan rad i u mlađim kategorijama.

U južnu skupinu Hrvatske lige, Solinjani su se plasirali 1971.g., a tri godine poslije postaju članovi Jedinstvene republičke lige.

Klub je od 1973. do 1994. nastupao pod imenom KK Solin, jednu godinu potom nose ime KK Autodijelovi, da bi od ljeta 1995. Klub nosio ime KK AD Plastik Solin. Od srpnja 2001. godine klub ponovno nastupa pod svojim izvornim imenom KK Solin.

Jedan od prvih trenera je bio Hrvoje Čulić Toto, a prvi veći uspjeh kluba-ulazak u Hrvatsku ligu 1974.g. pripisuje se igračima : Ivici Dukanu, Borisu Galiću, Jošku Vukšiću, Siniši i Nikoli Zečeviću, Jošku Čehu, Željku Radoviću, Stanku Brljeviću, Frani Barbiru, Tonću Kordiću, Goranu Alabandi, Mati Šeriću, a kasnije i Zoranu Graši.

Zoran Grašo je traga ostavio i kao trener u klubu kao i Mihajlo Manović , suigrač mu  iz šampionske Jugoplastike 1971.

Krajem sedamdesetih i polovinom osamdesetih godina prošlog stoljeća KK Solin nastupa u Hrvatskoj ligi i postiže vrijedne rezultate, a boje kluba između ostalih brane: Mate i Goran Vučica, Petroslav Sapunar, Ivica Bosančić, Ante Teklić, Božo Prpa, Tonči Bibić i drugi.

Klub kroz ovaj period kao predsjednici vode Blaž Grubišić, Juraj Vrgoč, Ivan Grubišić i Marinko Rajić.

Najveći uspjeh u tom periodu je ostvaren 1987. g. kada je osvojeno prvo mjesto u ligi i plasman u kvalifikacije koje su se održale u Kraljevici. Petroslav Sapunar, Joško Lučin,Nikola Muše, Vlado Šegrt, Šime Urlić, Ivan Šerić, Dražen Zebić i ostali superiorno su ostvarili plasman u viši rang. Trener je bio bivši igrač Željko Radović.

U ovom periodu je značajan trag ostavio i Damir Perišin; kao igrač i trener mlađih kategorija.

Povodom dvadesete godišnjice osnutka kluba 1989.g. u Solinu je na vanjskom igralištu pred 1000 gledatelja odigrana posljednja utakmica. Tom prigodom je gostovao europski prvak splitska Jugoplastika, a u tako svečanoj atmosferi su se od aktivnog igranja oprostili dugogodišnji kapetan momčadi Petroslav Sapunar te Mate Katić, Ivan Šerić, Šime Urlić i Mirko Grgin.

Značajan trag u vođenju Kluba ostavlja predsjednik Igor Milišić.

Stvaranjem Hrvatske države i osnivanjem Prve košarkaške lige, solinski košarkaši dugi niz godina se natječu u prvenstvu Prve B košarkaške lige-južna skupina, a nakon reorganizacije natjecanja su članovi A-2 lige.

Da bi se lakše borili sa poteškoćama u natjecanju ostvaruje se višegodišnja suradnja sa  KK Split, na način da juniori Splita nose ime i brane boje seniora KK Solin.

Rezultati takve suradnje omogućili su sazrijevanje mladih košarkaških nada, a klubu očuvali ime i rang natjecanja. Tako su dres Solina nosili poznati košarkaši : Nikša Prkačin, Bruno Šundov,Igor Miličić, Matej Mamić, Srđan Subotić, Joško Poljak, Andrija Žižić, Jere Macura, Ivan Bračić, Mario Ivić, Roko Leni Ukić, Drago Pašalić i drugi. Tu su bili i poznati treneri: Ante Marović, Petar Škovrlj, Nikša Bavčević, Ivica Skelin, Srećko Medvedec…

Kroz sve ovo vrijeme Klub vodi Marin Žižić na čelu Uprave, a pomažu mu Petar Žižić, Željko Podrug i drugi.

Nova epoha u razvoju Kluba počinje 2002 godine kada se raskida suradnja sa Splitom, a nova uprava kluba na čelu sa Ivicom Vukovićem i sportskim direktorom Petroslavom Sapunarom kreće u ambiciozni projekt vraćanja prepoznatljivosti KK Solin gdje bi većina igrača bila vlastiti klupski proizvod. Kluba tako ponovno ima svoje igrače i takmiči se u svim kategorijama, što se po uspješnim rezultatima i vidi.

Shodno novoj klupskoj orijentaciji za trenera prve momčadi se dovodi Milan Zečević i nakon što se prve sezone osigurao ostanak, već u narednoj 2003/04.se postiže izvrstan rezultatski uspjeh. Klub osvaja drugo mjesto iza budućeg prvoligaša Dubrovnika koji je jedini poraz doživio u Solinu, u vjerojatno najboljoj košarkaškoj utakmici odigranoj do tada u dvorani na Bilankuši.

Sa mlađim kategorijama rade Marijo Korčulanin i Željko Kuzmić.

Budući se 2004. navršilo 35. g. od osnivanja Kluba održana je i svečana sjednica Skupštine kluba gdje su bili i bivši igrači , treneri i dužnosnici, a posebno je dojmljivo bilo obraćanje legendarnog trenera Hrvoja Čulića Tote koji je došao iz bolesničkog kreveta i pozdravio nazočne. Prigodno je u dvorani na Bilankuši odigrana i revijalna utakmica sa Splitom, a druženje je nastavljeno do dugo u restoranu Zvonimir.

Naredne dvije sezone Solin osvaja solidno treće mjesto, a u sezoni 2005/06, kada su pomoć dobili od sponzora tvrtki Kerum i Bobis malo je nedostajalo da se napravi i nešto više, odnosno izbore kvalifikacije za Prvu ligu.

Afirmiraju se domaći igrači: Ante Vidović, Ante Marasović, Marinko Vrgoč, Mirko Podrug, Marko Barišić, pa mlađa generacija koju predvode Luka Vuković, Zoran Milanović, Marin Barišić…, a dolazi i cijela jedna generacija nadarenih juniora koja jamči sigurnu klupsku budućnost.

Klupsko čelništvo dovodi iz Splitskog okružja igrače koji su ostavili duboki trag u solinskoj košarci: Toni Mindoljević, Luka Labrović, Duje Radić, Mario Šaran, braća Luka i Ivan Škeva, Petar Macura, Krešimir Jurun,  Marko Palada, Goran Batinić i Dražen Egerić.

Nakon sezone 2005/06 kada se uz pomoć sponzora  tvrtki Kerum i Bobis i igračkih pojačanja Željka Pisca  i Luke Žitka pokušalo ući i u viši rang slijedi razdoblje bez većih rezultatskih imperativa sa afirmiranjem sve većeg broja igrača iz svoje škole i okolnih klubova.

I dalje igraju stari nositelji : Toni Mindoljević, Goran Batinić, Krešimir Jurun, Petar Macura, Luka Vuković, Zoran Milanović i drugi.

2006. g. treba istaknuti i zbog dva izleta u Italiju . Najprije su juniori u lipnju ,najviše zahvaljujući Enesu Buljanu, podstrananjinu,   koji je tada igrao i trenirao djecu u mjestu Penne blizu Pescare, pozvani na turnir gdje su osvojili prvo mjesto i pokazali da ima igrača koji će ubrzo u prvu momčad.

Odmah u rujnu je zahvaljujući tadašnjem treneru Igoru Tociglu Klub bio pozvan na turnir u Monopoli u blizini Barija. Solin je dan prije turnira odigrao i utakmicu sa domaćim B ligašem San Severom i dobio u izvrsnoj utakmici.

Prije početka utakmice na turniru je intonirana i Lijepa naša tako da su i igrači i vodstvo Kluba bili vrlo uzbuđeni osjećajući se kao predstavnici  Domovine u stranoj zemlji. I ovdje smo imali najboljeg mladog igrača turnira-Gorana Batinića. 

Nakon Milana Zečevića u klubu kao treneri rade i Ante Perica, Željko Pisac, Boris Jaman, Boris Mišo Poljak, a u mlađim kategorijama Mladen Bratić, Giordano Baković…

Veliko pojačanje u tom periodu je  Boris Jaman koji je Splitovo dijete i igrač niza klubova, a svoju veliku karijeru je odlučio završiti  u Solinu i tako pomoći stasavanju mladih igrača.

Pojavljuje se i nova generacija juniora : Ivan Vuković, Luka Vukšić, Ante Kapitanović,  Petar Šarac… koja sazrijeva uz iskusnije i pomalo preuzima glavne uloge.

Predsjednik Kluba 2007. postaje Ivan Vrdoljak, a struku vodi Mladen Bratić, nekadašnji poznati igrač Jugoplastike. U školi košarke je angažiran Miro Bubić. Bilo je i lošijih sezona i borbi za opstanak kao u sezoni 2008/09 kada je u pomoć za trenera pozvan i iskusni Mišo Poljak iz Sinja.

2010. na čelo Kluba dolazi Arsen Batarelo , a trener je već  Omišanin Đuro Nenadić koji u Solinu ostaje velikih 8 sezona sa kratkim prekidom kada je bila suradnja sa KK Splitom i trener bio Ante Nazor.

To je vrijeme kada je bio obvezan i jedan junior u petorki pa šansu dobivaju Petar Barišić, Ivan Jukić, Matej Cvitanović, Ivan Podrug, Marko Plazonić i drugi.

Ivan Podrug i Marko Plazonić kao talentirani juniori odlaze u Splita.

Oslonac je uglavnom na domaće snage , a veliko pojačanje  je Tomislav Lozančić koji igra i vodi kao trener školu košarke. Pravi je vođa, kapetan i najbolji igrač . Čak 8 sezona je nositelj igre uz još Zorana Milanovića i Ivana Vukovića.

Za Ivana Vukovića treba istaknuti da je odigrao već 13 seniorskih sezona  i  223 prvenstvene utakmice!

U Školi košarke radi i Petar Škovrlj.

Od 2017. na čelo Kluba dolazi mlada Uprava na čelu sa bivšim igračem Lukom Vukovićem i tajnikom Mirkom Podrugom, također bivšim igračem, sa željom da nakon mirnijeg perioda pokušaju Klub dići za stepenicu više na svim razinama. Za trenera dovode Zvonka Topića , a u školu košarke Hrvoja Oršulića bivšeg igrača Splita i Zadra , a koji je karijeru završio u Solinu i Antu  Bilobrka bivšeg igrača Alkara i Splita. Zadnju sezonu u Klub za trenera juniora dolazi bivši naš i NBA igrač Bruno Šundov koji pomaže još i kao igrač.

Trener  postaje Hrvoje Oršulić  i Klub osvaja drugo mjesto iza Omiša što je najbolji rezultat u zadnjih 15 sezona.

 Kluba nema bez volontera spremnih pomoći oko svega; organizacija utakmica svih kategorija, vođe puta, službenog predstavnika, a to je u ovom periodu Alen Barišić.

 Dolaze kao pojačanja igrači Petrašić, Jeličić. Vraćaju se Šarac i Ivan Jukić i uz Ivana Vukovića i Petra Barišića čine okosnicu ekipe. Dolaze i novi mladi:  Ivan Duvnjak, Tomislav Jukić, Lovre Zrnić i drugi.

Ivan Jukić u potpunosti sazrijeva i postaje jedan od najboljih igrača lige.

Nakon izgradnje nove školske dvorane Kraljice Jelene trenira se i igra na Arapovcu, a sada je izgrađena još jedna školska dvorana Kralj Zvonimira u Ninčevićima pa će uvjeti za rad biti još bolji. U Školi košarke je trenutno oko 70 djece , a cilj je preko 100.

 Uprava se nada da će vrlo skoro Solin doći u Prvu ligu , a ni Premier liga nije nestvarna

Svakako treba spomenuti , pohvaliti i zahvaliti na suradnji sa Osnovnim školama Don Lovre Katića, Vjekoslava Paraća i Kraljice Jelene, a očekujemo u buduće i sa Kralja Zvonimira, koje nam maksimalno izlaze u susret dajući termine u svojim dvoranama.

Škola košarke koja je aktivna cijelo ovo vrijeme dala je hrvatskoj košarci mnogo kvalitetnih igrača, a od kojih svakako treba istaknuti  Ivicu Dukana i Petroslava Sapunara koji su igrali i u Prvoj saveznoj ligi bivše države. O karijeri i prstenjima Ivice Dukana u NBA kao skauta Chicago bulls-a ne treba puno govoriti, jer je poznata svim ljubiteljima košarke.

Svih ovih godina za opstanak solinske košarke zaslužni su mnogi ljudi, sponzori, prijatelji Kluba, entuzijasti. Međutim dugo vremena je alfa i omega Kluba bio Petar Žižić koji je obnašao gotovo sve dužnosti. Osim njega treba istaći i predsjednike koji su duži period bili na čelu kluba :Ivan Grubišić Grubi, Igor Milišić, Marin Žižić… Tu su svakako i vrijedni članovi uprava Marko Teklić, Ivan Ribičić, Mario Korčulanin, Željko Podrug…. liječnici i fizioterapeuti koji su vodili brigu o zdravlju igrača ( dr. Stipe Gizdić, dr. Niki Ružević, Ante Tranfić, dr. Stipe Ninčević i drugi).

Posebno dugujemo zahvalnost Gradu Solinu i svim njegovim gradonačelnicima čije ime s ponosom nosimo ,solinskoj zajednici športova, jer bez njih i sredstava koja nam dodjeljuju bilo bi nemoguće egzistirati.

Zahvaljujemo se i na suradnji sa Košarkaškim savezima Hrvatske, Splitsko-dalmatinske i zadarske županije.

Za kraj istaknimo da je solinska muška košarka dio solinske športske baštine te s pravom sačinjava uspješnu športsku  povijest našega Grada.